O proizvodu
Uz Lopeu de Vegu, najveći pisac španjolskog klasičnog teatra je Pedro Calderón de la Barca (1600. – 1681.), a djelo po kojem je najviše poznat u svijetu jest poetsko-filozofska drama Život je san, koja se ubraja među najveća djela europske dramske književnosti.
Živio je u svijetu nestvarnog i neuhvatljivog, u svijetu ideja, uglavnom onih što mu ih je nametnuo studij teologije, i Calderón je mnogo puta u svojim scenskim djelima stvarao poeziju koju su, ne bez razloga, nazivali »čistom«.
U središtu ove poetske drame je poljski kralj Bazilije (koji je uz to i astrolog) kojemu se rodi sin Sigismund, a zvijezde mu rekoše da će mali biti okrutan i da će upropastiti kraljevstvo. Zato ga zatvori u neku tvrđavu u pustoj šumi i dade mu samo jednog odgojitelja. Sigismund je tu odrastao, u divljini.
Ali staroga kralja, koji nije imao nasljednika, poče progoniti savjest i sumnja da su možda zvijezde ipak pogriješile. Zato će napraviti pokus: sina će dovesti u dvor i sve će mu reći, pa ako se pokaže dobar, dat će mu vlast, ako bude zao, vratit će ga gdje je bio.
I tako, Sigismunda uspavaju nekim napitkom i dovedu u dvor. Kad se probudio i čuo od oca svu istinu, razbjesnio se kao zvijer. Nato ga ponovno uspavaju i vrate u njegovo boravište.
Kad se probudio, stari ga čuvar uvjeri da ništa od toga nije bilo, da je on to samo sanjao, ali ga usput upozorava da i u snu treba činiti dobro. Tad se u njemu javljaju sumnje i razmišljanja sa zaključkom da je život samo san i da ćemo se tek u smrti probuditi. Zato treba pobijediti sebe i zlo u sebi.
Ali, dok je on tako razmišljao, u kraljevstvu se digla pobuna. Vojnici dolaze da ga oslobode, da im on bude vođa i kralj. I za Sigismunda evo nove užasne sumnje: nije li to opet samo san, nova obmana koja će mu donijeti samo bol?
Što je stvarnost, a što san? Je li život jedno buđenje između dva sna ili san između dva buđenja?
Ta nestvarna legenda i nestvarni likovi, koji su zapravo simboli, pružiše Calderónu priliku za beskrajna i lelujava razmišljanja o ulozi odgoja u ljudskom životu, o sudbini koja visi nad čovjekom, o snazi razuma i slobodne volje koji se mogu suprotstaviti usudu, o snu i stvarnosti, o prolaznosti i nestalnosti svega.
U samom Sigismundu je utjelovljena drama ljudske ličnosti, drama ljudskog dostojanstva i ljudske egzistencije.
Pogovor: Nikola Milićević
Metodička obrada: Majda Bekić-Vejzović
Živio je u svijetu nestvarnog i neuhvatljivog, u svijetu ideja, uglavnom onih što mu ih je nametnuo studij teologije, i Calderón je mnogo puta u svojim scenskim djelima stvarao poeziju koju su, ne bez razloga, nazivali »čistom«.
U središtu ove poetske drame je poljski kralj Bazilije (koji je uz to i astrolog) kojemu se rodi sin Sigismund, a zvijezde mu rekoše da će mali biti okrutan i da će upropastiti kraljevstvo. Zato ga zatvori u neku tvrđavu u pustoj šumi i dade mu samo jednog odgojitelja. Sigismund je tu odrastao, u divljini.
Ali staroga kralja, koji nije imao nasljednika, poče progoniti savjest i sumnja da su možda zvijezde ipak pogriješile. Zato će napraviti pokus: sina će dovesti u dvor i sve će mu reći, pa ako se pokaže dobar, dat će mu vlast, ako bude zao, vratit će ga gdje je bio.
I tako, Sigismunda uspavaju nekim napitkom i dovedu u dvor. Kad se probudio i čuo od oca svu istinu, razbjesnio se kao zvijer. Nato ga ponovno uspavaju i vrate u njegovo boravište.
Kad se probudio, stari ga čuvar uvjeri da ništa od toga nije bilo, da je on to samo sanjao, ali ga usput upozorava da i u snu treba činiti dobro. Tad se u njemu javljaju sumnje i razmišljanja sa zaključkom da je život samo san i da ćemo se tek u smrti probuditi. Zato treba pobijediti sebe i zlo u sebi.
Ali, dok je on tako razmišljao, u kraljevstvu se digla pobuna. Vojnici dolaze da ga oslobode, da im on bude vođa i kralj. I za Sigismunda evo nove užasne sumnje: nije li to opet samo san, nova obmana koja će mu donijeti samo bol?
Što je stvarnost, a što san? Je li život jedno buđenje između dva sna ili san između dva buđenja?
Ta nestvarna legenda i nestvarni likovi, koji su zapravo simboli, pružiše Calderónu priliku za beskrajna i lelujava razmišljanja o ulozi odgoja u ljudskom životu, o sudbini koja visi nad čovjekom, o snazi razuma i slobodne volje koji se mogu suprotstaviti usudu, o snu i stvarnosti, o prolaznosti i nestalnosti svega.
U samom Sigismundu je utjelovljena drama ljudske ličnosti, drama ljudskog dostojanstva i ljudske egzistencije.
Pogovor: Nikola Milićević
Metodička obrada: Majda Bekić-Vejzović
- Šifra 061206
- Nakladnik Školska knjiga
- Format 17,5x20,5
- ISBN 978-953-0-61206-8
- Godina izdanja 2026
- Prevoditelj Nikola Milićević
- Broj stranica 190
- Uvez tvrdi
