Sreća se ne mjeri decibelima

Morea Banićević kroz ironično uokvirenu priču o neobičnom piscu suptilno istražuje živote marginaliziranih i često neprimijećenih ljudi, propitujući što uistinu čini sreću, nesreću i naš identitet. Zbirka pripovijedaka za odrasle Sreća se ne mjeri decibelima Moree Banićević uokvirena je pričama o jednom neobičnom piscu (je li ikoji običan?) koji na kraju potpisuje još neobičniji izdavački ugovor. Već ta (auto)ironijska crta ukazuje na uočavanje detalja svakodnevnog života ili, preciznije, onoga što možda jest, a možda nije taj život. Zbirka se sastoji od deset pripovijedaka koje premda naizgled raznorodne, s likovima i temama koje uglavnom nisu povezane, sve redom govore o ljudima koje uglavnom ne primjećujemo ili ih, kad ih i primijetimo, smatramo rubnim, nevažnim i nerelevantnim elementima društva. Upravo su ti i takvi likovi u središtu autoričina zanimanja pa se i ono što smo skloni nazvati srećom, ali i nesrećom, u pripovijetkama pojavljuje u najrazličitijim oblicima, kroz usta, misli i živote likova koji su poput nekih ljudi koje možda poznajemo, ali ih rijetko doista vidimo. Uz dozu humora, ponekad i crnog, autorica vješto osvjetljava upravo takve živote navodeći nas na to da se zapitamo tko smo u svemu tome mi.