Ptica Ružica

U svom posljednjem romanu Ptica Ružica Zvonimir Balog ispripovjedio je priču koja oduzima dah... Pravo remek-djelo pisano za sve one koji žele letjeti prostranstvima izvrsne priče u kojoj kraljuju bezuvjetna ljubav.

Ružica je prije četvrtog rođendana izjavila da će, kad bude velika, biti balerina, kao i njezina mama. A onda ju je balet prestao zanimati. Prije petog rođendana objavila je mami i tati, baki i djedu, da će, kad bude velika, biti ptica. Počela je učiti jezik ptica kojima je sve više zavidjela, poglavito grlicama.

Ružica je toliko željela biti ptica da je često sanjala kako leti. I pritom je mislila da ptice nemaju drugog posla osim leta amo-tamo i vesela cvrkuta. Mislila je također da je pticama svaki dan nedjelja i da nikada ne moraju jesti juhu od poriluka. Bila je sto posto sigurna kako ni jednom stvoru nije tako lijepo kao ptici.

Jednoga se dana Ružica probudila kao ptica, raširila je krila i njima mahala u leru, na mjestu. Nije bila dovoljno odlučna, dovoljno hrabra. Nije znala da život voli samo hrabre. Da hrabrima šalje puse. Pa i kad grmi, hrabri čuju tek šapat. No hrabar je bio vjetar. Hrabar i drzak. Pomogao je Ružici i ona je krenula na svoj prvi let kao grlica i u obližnjoj šumi hrabro započela novi život. Dogodilo se to tek nekoliko dana prije njezina petog rođendana.

Tijekom svojega dugogodišnjeg stvaralaštva Balog nam je pokazao kako mu ni jedan rod i vrsta nisu strani, ali svojim je pisanjem jasno dao do znanja da ne voli konvencije ni na sadržajnom, ni na jezičnom, ni na oblikotvornom planu. Zato je svaka vrsta u njegovu izdanju specifična pa je tako vrlo specifičan i roman Ptica Ružica kao kombinacija romana odrastanja i fantastičnog romana s naglašenim refleksivnim dionicama.

U jednom razgovoru Zvonimir Balog je rekao kako mu je životni moto voljeti beskrajno život i truditi se što više proniknuti u njegove tajne. Upravo taj moto možemo shvatiti kao idejnu poruku knjige Ptica Ružica. Ovaj čudesni roman raskošno je ilustrirala Tea Šokac.