Novele

ČETVRTO KOLO DJELA MIROSLAVA KRLEŽE

Četvrto, raskošno opremljeno kolo Djela Miroslava Krleže sadržava sedam svezaka – dvosveščani antiratni dnevnik Davni dani, Dnevnik 1943., lirsko-dramsku poemu Simfonije, knjigu polemika Moj obračun s njima, Tri drame (Galicija, Vučjak i Golgota) i knjigu novela Novele koju čine novele Hodorlahomor Veliki, Veliki meštar sviju hulja, Mlada misa Alojza Tičeka, Smrt Florijana Kranjčeca, In extremis, Smrt Tome Bakrana, Vjetrovi nad provincijalnim gradom, Smrt bludnice Marije, Smrt Rikarda Harlekinija, Na samrti, Hiljadu i jedna smrt, Cvrčak pod vodopadom.

Školska knjiga i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti vraćaju čitateljima Djela Miroslava Krleže. Svako Krležino djelo iz biblioteke Djela Miroslava Krleže obogaćeno je osvrtom akademika Krešimira Nemeca koji će na nov način pridonijeti kvalitetnijem čitanju i razumijevanju djela gorostasa hrvatske književnosti. Miroslav Krleža oblikovao je domoljubnu paradigmu mnogih intelektualaca koji su u vrijeme Hrvatskog proljeća pronašli nadahnuće u njegovim književnim djelima. – dr. sc. Ante Žužul

U knjizi Novele objavljene su novele: Hodorlahomor Veliki, Veliki meštar sviju hulja, Mlada misa Alojza Tičeka, Smrt Florijana Kranjčeca, In extremis, Smrt Tome Bakrana, Vjetrovi nad provincijalnim gradom, Smrt bludnice Marije, Smrt Rikarda Harlekinija, Na samrti, Hiljadu i jedna smrt i Cvrčak pod vodopadom.

»S mrtvima živim u posljednje vrijeme i s njima razgovaram čitave noći, i to je moja tajna, da su mi razgovori s mrtvima nerazmjerno življi od svih mojih dodira i riječi što ih izmjenjujem s licima koja me okružuju kao navodno živa.« Ta rečenica iz novele Cvrčak pod vodopadom može poslužiti kao primjeren uvod u Krležine makabrističke tematske opsesije u nizu novela napisanih dvadesetih godina 20. stoljeća.

Smrt je bila tematsko žarište u domobranskim novelama (Hrvatski bog Mars), ali i u novelama koje se tematski vezuju za mirnodopsku, poratnu zagrebačku malograđansku sredinu. No za razliku od ratnog ciklusa u kojemu je smrt bila posljedica svjetske kataklizme, a pojedinac/domobran tek kotačić u kolektivnoj industriji smrti, u tematski heterogenim novelama iz malograđanskoga ciklusa smrt je tijesno povezana s provincijalnom dosadom, sivilom i monotonijom.

Tjeskobni neurotski motivi samo su uvod u makabrične. Kao akteri nastupaju promašene egzistencije: kompromiseri, statisti, beznačajni ljudi siromašna unutarnjeg života, uskih vidika i sluganskog mentaliteta. Kroz cijelo Krležino stvaralaštvo provlači se osjećaj gađenja prema moralizatorskom građanskom filistarstvu i kristaliziranim formama života. Svi ti Krležini purgerski nadstražari, kraljevski pristavi, tamničari, unteroficiri, podvornici, nadglednici vodostaja, mladomisnici, sitni činovnici, klerikalci i mladi anarhisti ukotvljeni su u mizernu kolotečinu, u zadani poredak, osuđeni na tiho umiranje bez snage da se otrgnu iz svoga zatucanog svijeta.

U prozama iz malograđanskoga ciklusa Krleža se najviše približio modelu klasične novele s jednim središnjim događajem koji se zbiva u relativno kratkom vremenskom intervalu. Kao i poslije u romanima, autor se i u novelama žurio da radnju što prije dovede do dramskog čvorišta u kojemu se sukobi rješavaju dijaloškim diskusijama i otvorenim verbalnim sukobima. Najčešće je u središtu sukob generacija – očeva i sinova. Novi, slobodouman naraštaj buntovnih individualista, anarhista i nihilista pokušava pronaći izlaz iz lažnog, licemjernog i ropskog svijeta koji su stvorili njihovi očevi.