Mrtvi kut

Udaljenost od zagrebačkog Srebrnjaka do Palmotićeve ulice, ako iz principa ne pristanete na vožnju limuzinom, dovoljna je da se rekapitulira dosadašnji život. Upravo to čini protagonist ovog romana eksplozivnog ritma, dok ga najbolji prijatelji, također pješice, prate na vjenčanje koje nije želio, ali se spletom okolnosti dogodilo i čini se da više nema natrag. Dosta mu je noćnih klubova u kojima je radio kao DJ, dosta mu je prijašnjeg života u kojem nema što nije probao, a to nisu samo supstance koje vam prve padaju na pamet. Disfunkcionalnu obitelj brzo je napustio, a ulice grada, skvotovi i privremeni smještaji nudili su kaos. Alkohol, drogu, klubove, nasilje, navijačke skupine, netrpeljivosti, socijalne razlike, supkulture svih vrsta, ponekad i ljubav. Vremena su se mijenjala, a s njima i muzika, techno je zamijenio punk, bijesni partyji cuganje po parkovima, drugi klub onaj prvi, i to je bilo jedino za što se moglo bar malo uhvatiti i odahnuti smišljajući najbolje DJmikseve. Slučajan susret u klubu preselit će ga u luksuznu vilu i ponuditi mogućnost novog početka, ali koliko je kompromisa za to potrebno napraviti? Je li odgovor u knjigama koje protagonist fanatično čita i želi pisati? No dok se u to ne upusti, piše pisma najvažnijoj osobi na svijetu iako ih ona još ne može čitati? U stilu svog prošlog romana Vatre svete Katarine Bukljaš piše dinamično, tehnikom sličnom onoj kad DJ koncentrirano pazi na pravi ritam muzike za ples. Roman o jednom odrastanju u kojem ćete prepoznati mnoge lokacije, događaje i atmosferu, zapravo je roman o prijateljstvu, muzici i gradu koji se mijenja. Na lošije ili bolje to je već pitanje od milijun dolara, slično onome što će se dogoditi kad pješačka ruta završi na cilju, pred uzvanicima vjenčanja.