Moj obračun s njima

Četvrto, raskošno opremljeno kolo Djela Miroslava Krleže sadržava sedam svezaka – dvosveščani antiratni dnevnik Davni dani, Dnevnik 1943., lirsko-dramsku poemu Simfonije, knjigu polemika Moj obračun s njima, Tri drame (Galicija, Vučjak i Golgota) i knjigu novela Novele koju čine novele Hodorlahomor Veliki, Veliki meštar sviju hulja, Mlada misa Alojza Tičeka, Smrt Florijana Kranjčeca, In extremis, Smrt Tome Bakrana, Vjetrovi nad provincijalnim gradom, Smrt bludnice Marije, Smrt Rikarda Harlekinija, Na samrti, Hiljadu i jedna smrt, Cvrčak pod vodopadom.

Školska knjiga i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti vraćaju čitateljima Djela Miroslava Krleže. Svako Krležino djelo iz biblioteke Djela Miroslava Krleže obogaćeno je osvrtom akademika Krešimira Nemeca koji će na nov način pridonijeti kvalitetnijem čitanju i razumijevanju djela gorostasa hrvatske književnosti. Miroslav Krleža oblikovao je domoljubnu paradigmu mnogih intelektualaca koji su u vrijeme Hrvatskog proljeća pronašli nadahnuće u njegovim književnim djelima. – dr. sc. Ante Žužul

Krležini polemički tekstovi sabrani u ovoj knjizi nastaju i odnose se na razdoblje od 1928. do 1931. godine, u Kraljevini Jugoslaviji. To razdoblje neposredno prije i nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića (1929.) obilježeno je pojačanom cenzurom, jačanjem konzervativnih i nacionalističkih kulturnih institucija te sve oštrijim sukobom između modernističke, društveno-kritičke umjetnosti i tradicionalističke, građanske kulturne elite. U širem kontekstu polemike svjedoče o kulturno-političkoj klimi međuratne Kraljevine SHS / Jugoslavije, o odnosu središta (Beograd) i Zagreba, o ideološkim podjelama na ljevicu i desnicu unutar same hrvatske kulturne javnosti te o položaju angažiranog, lijevo orijentiranog umjetnika u sredini koju Krleža naziva provincijalnom i sklonom fraziranju umjesto stvarnoj estetskoj prosudbi.

Krležin obračun nije usmjeren na pojedinačnu uvredu, nego na cijeli sustav malograđanskog, provincijalnog odnosa prema umjetnosti koji je Krleža smatrao kočnicom hrvatske kulture. Krležine polemike svjedočanstvo su o položaju angažiranog pojedinca nasuprot »kompaktnoj većini«, pa su u tom smislu trajni dijagnostički instrument za prepoznavanje istih načina ponašanja u novim okolnostima.

Mehanizmi koje Krleža secira – zamjena estetskog suda ideološkom etiketom, kolektivno, gotovo ritualno obračunavanje sredine s pojedincem koji je različit, korištenje citata kao oružja, novinska hajka koja se hrani sobom – prepoznatljivi su, gotovo identični i danas, samo u drugom mediju. Paradoksalno, upravo to ponavljanje načina ponašanja čini knjigu manje zastarjelom nego što bi se očekivalo od djela nastalog iz posve konkretnog, lokalnog i naizgled davno zaboravljenog sukoba.

Na pitanje zašto čitati Moj obračun s njima odgovor je praktičan, trebalo bi mlade čitatelje uputiti da knjigu usporede s nekim od suvremenih književnih/kulturoloških sukoba o kojima su čitali u novinama ili na portalima, pa će prepoznati iste optužbe za ideološku »nepodobnost«, isti mehanizam medijske hajke, istu ulogu citata istrgnuta iz konteksta. Obračun im tada više neće biti tek udaljen, književnopovijesni kuriozitet.