„Kao prvo, iskusan sam pijanac. Ne posjedujem nikakve fizičke sklonosti prema alkoholu. Nisam glup. Nisam svinja. Poznajem pijančevanje od A do Ž, i koristim vlastitu moć prosudbe dok pijem. Nikada me ne moraju nositi u krevet. Nit ne posrćem. Ukratko, normalan sam, prosječan čovjek; i pijem na normalan, prosječan način, što se pijenja tiče. I upravo je u tome poanta: pišem o utjecaju alkohola na normalnoga, prosječnog čovjeka… Stvar je u tome da mi je dostupnost alkohola omogućila da ga zavolim. Isprva nisam mario za njega. Običavao sam mu se smijati. A pogledaj me sada, na kraju, opsjednuta žudnjom pijanca. Dvadeset godina bilo je potrebno da bi se ta žudnja usadila; a narednih deset godina ta se žudnja pojačavala…“ (iz knjige)