O proizvodu
Moje svjedočenje počiva na vlastitu pamćenju, a kao intelektualac i psiholog potpuno sam svjestan da pamćenje nije savršeno: sklono je selekciji, reinterpretaciji i zaboravu. Zato sam ga nastojao ojačati vlastitim bilješkama iz toga vremena, ali i brojnim razgovorima s ljudima koji su bili izravno ili neizravno uključeni u procese koji su doveli do potpisivanja Daytonskog sporazuma. Ti razgovori, gotovo reminiscencije, pomogli su mi rekonstruirati ključne događaje i dinamiku koja ih je oblikovala. – Miomir Žužul
Povod ove knjige je nedavno otvoren proces redefiniranja Daytonskog sporazuma. Kao što znamo, Domovinski rat vodio se na dvije glavne linije: vojnoj i diplomatskoj. O vojnoj, naravno – najvažnijoj liniji – možda se i ne zna sve, ali znade se najvažnije: pobijedili smo. Ona diplomatska borba ostala je u dobroj mjeri skrivena. Što je, uostalom, i u skladu s postavkama dobre diplomacije.
Miomir Žužul je ne samo dobar diplomat već je i pionir diplomatske službe u nas. I u ovoj se knjizi dosta govori u ustrojavanju diplomatske službe Republike Hrvatske, ali i o javnosti nepoznatim događanjima koja su davala međunarodni okvir uspjesima hrvatske vojske.
Valja uzeti u obzir činjenicu da je samostalna Hrvatska u međunarodnoj areni bila neželjeno dijete. I da je bilo teško izboriti se za priznanje i pravo Hrvatske na postojanje. Taj je posao hrvatska diplomacija s kraja dvadesetog stoljeća obavila zapravo sjajno. Kruna diplomatskih nastojanja bili su daytonski pregovori i Daytonski sporazum koji je doveo do okončanja rata u Bosni i Hercegovini, a gledano iz hrvatske perspektive, dogovorena je mirna reintegracija istočne Slavonije i hrvatskoga Podunavlja. Time je omogućeno vraćanje tih područja pod hrvatsku upravu, odnosno uspostava kontrole nad granicama koje su bile definirane mišljenjima Badinterove komisije i koje su postojale prije početka agresije. Taj je aspekt Daytona, premda se često zanemaruje u međunarodnim interpretacijama, za Hrvatsku imao presudnu važnost te je bio završni korak u procesu uspostave teritorijalne cjelovitosti.
Knjiga Dayton: Diplomacija – druga strana rata zorno, gdjekad i napeto, opisuje ne samo daytonske pregovore – koji jesu njezin glavni fokus – već i sve što je prethodilo pregovorima bez koje hrvatska diplomacija do Daytona ne bi ni bila doprla, od samog osnutka diplomatske mreže pa do potpisa mirovnog sporazuma. Opisuje nesklono okružje u kojem je trebalo djelovati i pronalaziti hrvatski interes unutar konstelacija interesa velikih. Svjedoči o nenadanostima na koje je trebalo reagirati smjesta, kao da se na te izazove spremalo godinama.
Sâm daytonski proces podrobno je raščlanjen, s vješto opisanim profilima glavnih sudionika, njihovih diplomatskih umijeća i karakternih nedostataka. I to bez ikakve zluradosti ili manipulacija.
Dayton: Diplomacija – druga strana rata svjedočanstvo je Miomira Žužula, jednog od glavnih sudionika tog procesa, pisana trezveno, nepristrano, kao zapis neke kamere koja je sve te burne događaje snimala iz prikrajka.
Povod ove knjige je nedavno otvoren proces redefiniranja Daytonskog sporazuma. Kao što znamo, Domovinski rat vodio se na dvije glavne linije: vojnoj i diplomatskoj. O vojnoj, naravno – najvažnijoj liniji – možda se i ne zna sve, ali znade se najvažnije: pobijedili smo. Ona diplomatska borba ostala je u dobroj mjeri skrivena. Što je, uostalom, i u skladu s postavkama dobre diplomacije.
Miomir Žužul je ne samo dobar diplomat već je i pionir diplomatske službe u nas. I u ovoj se knjizi dosta govori u ustrojavanju diplomatske službe Republike Hrvatske, ali i o javnosti nepoznatim događanjima koja su davala međunarodni okvir uspjesima hrvatske vojske.
Valja uzeti u obzir činjenicu da je samostalna Hrvatska u međunarodnoj areni bila neželjeno dijete. I da je bilo teško izboriti se za priznanje i pravo Hrvatske na postojanje. Taj je posao hrvatska diplomacija s kraja dvadesetog stoljeća obavila zapravo sjajno. Kruna diplomatskih nastojanja bili su daytonski pregovori i Daytonski sporazum koji je doveo do okončanja rata u Bosni i Hercegovini, a gledano iz hrvatske perspektive, dogovorena je mirna reintegracija istočne Slavonije i hrvatskoga Podunavlja. Time je omogućeno vraćanje tih područja pod hrvatsku upravu, odnosno uspostava kontrole nad granicama koje su bile definirane mišljenjima Badinterove komisije i koje su postojale prije početka agresije. Taj je aspekt Daytona, premda se često zanemaruje u međunarodnim interpretacijama, za Hrvatsku imao presudnu važnost te je bio završni korak u procesu uspostave teritorijalne cjelovitosti.
Knjiga Dayton: Diplomacija – druga strana rata zorno, gdjekad i napeto, opisuje ne samo daytonske pregovore – koji jesu njezin glavni fokus – već i sve što je prethodilo pregovorima bez koje hrvatska diplomacija do Daytona ne bi ni bila doprla, od samog osnutka diplomatske mreže pa do potpisa mirovnog sporazuma. Opisuje nesklono okružje u kojem je trebalo djelovati i pronalaziti hrvatski interes unutar konstelacija interesa velikih. Svjedoči o nenadanostima na koje je trebalo reagirati smjesta, kao da se na te izazove spremalo godinama.
Sâm daytonski proces podrobno je raščlanjen, s vješto opisanim profilima glavnih sudionika, njihovih diplomatskih umijeća i karakternih nedostataka. I to bez ikakve zluradosti ili manipulacija.
Dayton: Diplomacija – druga strana rata svjedočanstvo je Miomira Žužula, jednog od glavnih sudionika tog procesa, pisana trezveno, nepristrano, kao zapis neke kamere koja je sve te burne događaje snimala iz prikrajka.
- Šifra 062600
- Nakladnik Školska knjiga
- Format 156 x 235 mm
- ISBN 978-953-0-62600-3
- Godina izdanja 2026
- Broj stranica 236
- Uvez Tvrdi
