Tema knjige Zov savjesti Marka Veselice montirani su politički procesi u Hrvatskoj nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine te osobni znanstveni, duhovni i duševni doživljaj tih procesa. Iako su politički procesi u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji i u bivšim komunističkim zemljama bili predmetom brojnih znanstvenih analiza, važnost je ove knjige u tome što je njen autor istodobno znanstveni analitičar i predmet znanstvene analize. Na dva montirana politička procesa, 1972. i 1981. godine, zbog “verbalnih delikata”, osuđen je na 18 godina robije i 8 godina izgona iz javnosti. Sadržaj knjige podijeljen je u 2 dijela: Umjesto predgovora; Prvi dio - Intervju Der Spiegelu; Drugi dio: Sudski postupak-Odgovor na završnu riječ javnog tužitelja; Završna riječ na suđenju; Presuda Okružnog suda u Zagrebu; Marko Veselica – Bilješka. Traumatično i tragično životno iskustvo koje je doživio dr. Marko Veselica kroz montirane političke procese i zastrašujuću zatvorsku torturu – u samici je proveo nekoliko godina, a nakon brojnih štrajkova glađu često se nalazio na granici života i smrti – potvrdili su tri ključna zaključka o potrazi i pronalaženju volje za životom i životnoga smisla u najstrašnijim logorima i kazamatima: (a) “svakom od nas potrebno je nešto ili netko za što ili za koga bismo mogli živjeti”, (b) “najveće patnje možemo preživjeti ako volimo, ako postoji netko koga volimo” i (c) “kad ne možeš ništa promijeniti, ta će te situacija promijeniti iz temelja”. Dr. Marko Veselica preživio je najstrašnije patnje i mučenja jer je u tamnicama razvio i održavao tri velike, vječne ljubavi: prema Domovini, Bogu i obitelji. Evo kako jednu od tih ljubavi koje su dale smisao njegovu životu i patnji opisuje na samom početku knjige: “Za mene je Hrvatska tajna koju je nemoguće racionalno dokučiti, jer je nedokučiva, kao i svaka velika tajna života: ljubav i mržnja, smrt i besmrtnost, dobro i zlo, ljepota i rugobnost.” Knjiga Marka Veselice Zov savjesti nadasve je važna i dokumentarna knjiga te autobiografsko svjedočanstvo čovjeka, intelektualca, kojega je komunistički totalitarni režim sa svom svojom brutalnošću progonio: samo za riječ, za mišljenje, za intervju stranom novinaru, osuđen je na dugogodišnju robiju i izgon iz javnosti. Kao perspektivni docent na Ekonomskom fakultetu osuđen je na tešku tamnicu i zbog dokazivinja da je Hrvatska gospodarski, politički, kulturno ugrožena u Jugoslaviji, čime je i njegov život i život njegove obitelji brutalno pogođen, a karijera kao znanstvenika uništena. Kao zatvorenik dva puta je proglašen zatvorenikom savjesti Zemlje. Briga sv. Oca Ivana Pavla II i međunarodnih institucija sačuvala ga je od sigurnoga atentata koji je na njega spreman u zatvoru.