"S Ivanom Lulić dobili smo svjež, sažet pjev, reduciran na najbitnije teme: ljubav, smrt, identitet. U toj naoko jednostavnoj poeziji pronašli smo dubine i najviše se radovali kad bismo otkrili da pjesnikinja zaista ostvaruje svoju mnogo puta spomenutu pobunu i promjenu upravo u otporu zadanoj stvarnosnoj pjesničkoj paradigmi, koju inače poštuje. Želja za promjenom mjesta, za putovanjem, najljepša je kad se manifestira u jeziku, koji doživljava promjenu registra i postaje od deskriptivnog jezik koji proglašava, obznanjuje primjerice da „oceana nema”. To je hrabrost za kojom čezne ova mlada pjesnikinja, od koje očekujemo da piše i dalje, iako su, kako ona kaže, „samo lude naumile živjeti od slova”." - Irena Matijašević, Hrvatski radio (Poezija naglas)