Je li zlo božja volja, ili kazna, kojoj se moramo pokoriti ili posljedica naših nemoralnih postupaka koji su se mogli i ne dogoditi? Može li se čovjek othrvati svojim sebičnim instinktima ili je njegova konstitutivna slabost drugo ime za njegovu zločestu narav? Trebamo li nešto učiniti da eliminiramo zlo u svijetu ili je taj problem izvan dosega naše ograničene moći? Tko je odgovoran za tragedije koje su posljedice elementarnih nepogoda – priroda ili čovjek? Tko je odgovoran za zlo u virtualnoj stvarnosti – čovjek ili program koji ga je proizveo? Na tragu tih pitanja, u ovoj knjizi promatra se vrijeme u kojem zlo nije bilo (isključivo) ljudski problem da bi se pokušalo shvatiti kako smo došli do toga da za zlo u svijetu odgovara samo čovjek te zašto je posljedica teze da je zlo breme čovjeka to da ga se ono nikad nije manje ticalo. No, pokušaj razmatranja suvremenih manifestacija zla u svijetu nije samo davanje odgovora na pitanje “Je li čovjek postao uljez u virtualnom svijetu koji je stvorio?”, nego i zastajkivanje nad mogućnošću takve distanciranosti od vlastitog proizvoda koja je, možda, prvi znak buđenja (auto)destruktivnih sila zla.