Već početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća hrvatska književnost dobiva prvog romansijera. Prvoga, i odmah najvećega. Jer August Šenoa (1838. - 1881.) uistinu je ključna stuba u razvoju hrvatskog romana. Šenoa je u hrvatskoj književnosti zapravo kanonizirao roman kao žanr i formirao (doslovce: odgojio) čitateljsku publiku kojoj je roman postao omiljenim štivom. On je anticipator našega proznog realizma, tvorac hrvatskoga povijesnog romana i, kao kajkavac, kodifikator urbane štokavštine. Sve bitne pretpostavke nužne za život i razvoj romana u hrvatskoj književnosti vezane su za Šenoino ime. Šenoa je autor prvoga našeg estetski relevantnog romana Zlatarovo zlato , u kojemu je ispripovjedio ljubavnu priču građanke Dore Krupićeve i plemića Pavla Gregorijanca te sukob Zagrepčana i medvedgradskoga vlastelina Stjepka Gregorijanca. Uz roman, knjiga sadržava iscrpan Šenoin Tumač, rječnik malo poznatih i nepoznatih riječi i pojmova, kronologiju života i rada Augusta Šenoe, izbor iz recepcije Šenoina opusa te 30fotografija iz obiteljskoga albuma.