Ova knjiga prvi je dio trilogije u kojoj autor sumira svoje bavljenje filmom kao filmski kritičar i novinar. Započinje s domaćim časopisima koji su na njega najviše utjecali, beogradskim listom "Film" (1950-1952) i časopisom "Film danas" (1958-1959), osvrće se na zagrebačku grupaciju "hičkokovci" - posebno djelatnu šezdesetih - koja nikad nije uspjela pokrenuti vlastito glasilo, a daje i osobnu povijest časopisa "Film" koji je uređivao sa svojom kritičarskom generacijom. Najveći dio knjige zapremaju eseji i razgovori s filmskim redateljima koji po autoru predstavljaju panteon hrvatske kinematografije kao što su Belan, Bauer, Berković, Tomislav Radić, Vatroslav Mimica i nekolicina drugih. Knjiga se uglavnom bavi dugometražnim igranim filmom, no izdvaja i autore animiranih i eksperimentalnih filmova (Nedjeljko Dragić,Tomislav Gotovac i dr.) te kreativne producente poput Krunoslava Heidlera. Većinu njih autor je osobno poznavao što cjelini daje poseban pečat.