Žiro bješe visok, vrata dugačka i vitka, kao što već žirafe i trebaju biti. No, u afričkoj džungli svake se godine upriličuje ples na kojemu sve životinje pokazuju zavidna plesna umijeća. Osim Žire! Jer njemu ples nije jača strana. Čim ga tamo ugledaju, životinje započnu s ruganjem i vrijeđanjem. Posramljen i snužden Žiro je gledao u Mjesec, kada mu se obratio cvrčak. Njegove riječi i zvuk violine koju je zasvirao nešto su dotaknuli i dogodilo se nemoguće! Jer „nekad onima koji su drugačiji treba drukčija pjesma da ih pokrene“. I to je pouka ove priče koja će mnogu djecu ohrabriti i potaknuti da pronađu ono što veseli i pokreće baš njih. Jer „svatko od nas plesati znade“!