U vremenu kada splitski govor veoma teško odolijeva utjecaju dijalekata obližnjih krajeva i sve se više približava štokavskome, Ranko Mladina pokušava oteti zaboravu mnoge nijanse autentičnoga splitskoga govora. Otvarajući škrinje svojega osobnog sjećanja, u stihovima i prozi bilježi anegdote i uspomene, približava nam mirise i okuse, temperament i humor splitskog mentaliteta. Čitajući ovu knjigu ispod svake pisme pronaći ćemo mali tumač. Prepoznat ćemo riječi koje možda i nisu dio našega govora, ali su nam bliske. Tko ne zna za picigin, balun, postole i špigete? Te su riječi samo mali dio bogatoga etimologijskog rječnika riječi, izraza i izvedenica splitskoga govora koji se nalazi na kraju knjige. Iz pogovora.. S blagim osmijehom na usnama i tihom glazbom zvonkoga jezika u ušima, čitam ove „pjesničko-prozne memoare“ Razoružala me autorova iskrenost, razoružali su me neki već poznati osjećaji i poznata mjesta, razoružala me ljubav i skrb za „lipom domaćom riči“, ukratko, razoružala me ova žara koja miriše na život. Magdalena Nigoević Predgovor za knjigu napisao je Igor Mandić, a pogovor Dunja Jutronić i Magdalena Nigojević. Knjigu je uredila Miroslava Vučić.