Zajednička kupka neka je vrsta rekapitulacije - u njoj se o Marinkovićevim opsesivnim motivima - poniženju, prijevari i smrti - govori najizravnije i najneposrednije. U jednome svom sloju taj je roman ujedno i metafora literature, odnosno alegorijao pripovjedaču. U Zajedničkoj kupki Ranko Marinković je progovorio i o književnom umijeću, pa bi taj roman trebalo promatrati i u tom svjetlu, kao neku vrstu ironičnog komentara vlastitoga književnog opusa. Riječ je o ambicioznom djelu koje u mnogim svojim aspektima sintetizira ono što je Marinković do tada radio u prozi. pogovor: Pavao Pavličić