Pet nevjerojatnih priča o ljubavi u smrtonosnom zagrljaju pandemije, u vremenu kad maske skrivaju lica, ali razotkrivaju srca. U dobu koje nemilice melje živote i mijenja osobnosti, likovi u knjizi otpočinju svoj suludi ples vrlina i mana na skučenom prostoru dojučerašnjih opsesija i strasti. Pod reflektorskim snopom života vrijeme, smisao i strast pretvaraju se u svevremenu moćnu silu ljubavi. Dok se u ljudima nastanjuju očaj, strah, prezir ili bunt, autor u maniri vještih kroničara života, turobnu svakodnevicu pretvara u izuzetno napeto štivo koje svojim finim tkanjem propituje Ljubav u doba korone. U vremenu kada je ljubav na rezervnom položaju, kada je nagrizaju nepovjerenje i stav da je čovjek čovjeku vuk, knjiga "Zadnja postaja ljubav" izvikuje ljubav i slavi je kao okosnicu i smisao života. Kroz minuciozne valere duše i niti osjećaja knjiga čitatelja zavodi plimama i osekama smijeha, suza, zabrinutosti, straha, ganuća, radosti i nesavršenosti istovremeno ne ispuštajući iz fokusa nadu kao omamnu i zavodljivu silu ljudskog opstojstva. Ona ne mari za stvarnost niti okolnost, već tinjaući uzmiče i pokorava se neminovnosti ili mami i krijepi slutnjom sretnog ishoda. Emocije koje je pandemija korona virusom uzvitlala, "Zadnja postaja ljubav" odijeva i odlijeva u neka nova ruha, daleko od osobnih zona komfora i očekivanih reakcija, čitatelju nudeći istovremeno i emotivni upliv i odmak od svakodnevice. Autor to radi iznimno precizno, vješto, zavodljivo, šarmantno i duboko emotivno. Prema likovima je strog, pravedan, ali istovremeno obziran i nježan, kao i prema svima nama koji se u njima prepoznajemo, podarujući nam svijest o ljepoti nesavršenosti ljudskosti. Nikša Sviličić u "Zadnjoj postaji ljubav" nudi savršen spoj suvremenog proznog teksta protkanog sa tankoćutnim nitima lirskih minijatura koje s iznimnim osjećajem za tekst i svog čitatelja sljubljuje s radnjom, kulminaciju osjećaja pretvarajući pritom u erupciju završnim, neočekivanim, snažnim obratom koji izaziva eksploziju emocija i ostavlja bez riječi.