Vječni fašizam je tekst predavanja koje je Eco održao na simpoziju na Sveučilištu Columbia. Predavanje su organizirali odsjeci za talijanski i francuski jezik u povodu proslave oslobođenja Europe od fašizma. Eco u ovom eseju talijanski fašizam naziva jednim „zbrkanim“ i ne posve totalitarnim režimom. Odakle je taj privid „zbrkanog fašizma“? U prvom redu, valja uzeti u obzir tradiciju i kulturu talijanskog društva koje je bilo multikulturalno u smislu pluralizma kulturnih tradicija koje su se preplitale i koje su bile u direktnoj opreci jednoumlju koje je propagirao fašizam. Ideologija fašizma je bila „anti-ideologijska“ – pragmatični skup ideja i načela, duboko antimaterijalistička, antiindividualistička, antiliberalna, antidemokratska, antikomunistička i antikapitalistička (samo deklarativno) – ali i kontradiktorna u svojoj izvedbi jer formalno koegzistira i s monarhijom i s jakom Katoličkom crkvom, ali u njima uspijeva pronaći saveznike. U drugom dijelu eseja Eco, iz kulturološke perspektive, u četrnaest elemenata sažima dijelove svakog fašizma, upotrebljavajući njegov arhetip koji naziva „ur-fašizmom“. Dovoljno je, prema Ecu, da je jedno od tih četrnaest obilježja prisutno u nekoj od inkarnacija fašizma da bi ga se fašizmom moglo imenovati i da, što je obilježja više, to je oblik fašizma artikuliraniji. Na kraju, Eco upozorava kako je ur-fašizam još uvijek oko nas, često neuniformiran i zakamufliran u pristojne ili smjerne ultra-konzervativne pokrete, klerikalističke organizacije, populističke stranke i pokrete.