U ovoj knjizi upoznajemo mladog Vincenta u Brabantu, u vremenu kada istražuje kolorit gašenjem boje u komplementarnom paru boja, sivoj fazi. U dvije godine boravka u nizozemskom naselju Nuenen, Vincent van Gogh je stvorio više od 195 slika, 313 crteža, 25 akvarela i 19 skica, pa je ovo jedno od najplodonosnijih razdoblja u radu slikara a koje ga vodi prema vrhuncu njegovog stvaralaštva u francuskim naseljima Arles i Auvers-sur-Oise. U Nuenenu nastaje njegovo prvo slikarsko remek- djelo, „Seljaci jedu krumpir”, kompozicija koja je kao studija boje i karaktera ujedno i slikarski zapis života i rada brabantskih seljaka s kraja 19.stoljeća. Kroz nekoliko kratkih poglavlja knjige, upoznajemo slikara i njegovu obitelj, kao i suradnike. U poglavlju „Djela” navedena su gotova sva djela Vincentove ostavštine iz Nuenena uz likovnu analizu istih. Kronološkim redom, možemo steći uvid u njegov rad prema motivima iz prirodnog okruženja. Slikar nam prenosi zbilju prateći svakodnevni rad brabantskog seljaka i tkalaca. Ponesen je prirodom i građevinama. Slika seljake i tkalce isticanjem karaktera posla kojim se bave. Slika mrtve prirode. U poglavlju su navedeni crteži i akvareli motiva koje onda slika u tehnici ulja na platnu, nekada i više puta. Iako je brzo slikao ulaganjem potpune energije u sliku, možemo vidjeti promišljanje i studiozan pristup temi koju obrađuje. Slikarski opus „ranog” Vincenta van Gogha refleksija je stvarnosti nizozemskog sela potkraj 19.st. na koju slikar reagira karakterističnom bojom, a koja će se u potpunosti promijeniti pod utjecajem francuskog podneblja i suvremenih slikarskih stremljenja slikara orijentiranih Parizu.