Dječji je svijet pun suprotnosti; istovremenog užasa i ushita, ranjivosti i prkosa, nevinosti i okrutnosti. Dječji je svijet nerijetko nalik na postapokaliptično igralište na kojem nema pravila, osim onoga da se – ostane živ.

Obitelj, koja bi trebala biti prostor sigurnosti i povjerenja, ponekad je mjesto gdje nam se zadaje najviše udaraca. Škola i susjedstvo često postanu poprišta užasavajućeg vršnjačkog nasilja. Prepušteni sami sebi, djevojčice i dječaci tada će, kao u pričama Luce Kozine, početi stvarnost promatrati kao kazališnu predstavu, postati žrtve ili nasilnici, upadati u nezdrave odnose, maloljetničke trudnoće, depresiju.

Zbirkom priča Vidjet ćeš kad odrasteš Luca Kozina suočava nas pripovijedajući iz dječje perspektive s nasilnim i licemjernim društvom u kojem živimo, koje pred problemima djece i mladih zatvara oči, iako se neprestano govori o brizi za njih. Svjesna da u gotovo svakom djetinjstvu postoji skriven jedan mali pakao pred kojim okolina zatvara oči, Luca Kozina taj pakao nepretenciozno i uvjerljivo razotkriva dajući autentičan prikaz dječje nemoći, straha, ali i nade. Koliko god pukotine kroz koju svjetlost može proći bile neznatne, nada je u ovim pričama opipljiva, i skriva se neočekivanim nježnostima, ili prijateljstvu. I ponekad zaista spasi nečiji život.