Glavna je tema Detonijeve nove knjige pjesničkih proza, zabilježenih u obliku dnevnika pod naslovom Veliki lavež, čitav ovaj svijet i život oko nas, koji se bez prestanka oglašava svim mogućim vrstama i podvrstama laveža, od mirnog i nepretencioznog, preko radosno hihotavog, histeričnog i raspojasanog, do izgubljenog, prestrašeno tužnog, grubog, bijesnog i očajničkog. Ton je ove poezije veseo, pomalo podrugljiv. Autorova neizmjerna mašta preokreće i oživotvoruje sve što zatekne oko sebe. Granice među stvarima, bićima i pojavama sveudilj se pretapaju i zamjenjuju mjesta, što se događa čak i Suncu i Mjesecu. Nema statičnosti, a mijena je čudesno živa i nezaustavljiva. Sve može biti predmet igre i smijeha, sve naučeno banalno je i suvišno, a valja tragati za novim, neobjašnjivim spojevima. U toj zaigranosti, ojačanoj duboko muzikalnim previranjima riječi, ima i nadasve značajnih spoznaja, percepcija te nadumnih istina. Veliki lavež poetski je dnevnik veličanstvenog uma i kreacije Dubravka Detonija u kojem se ne može naći nijedna ustajala ni očekivana rečenica, jer se ona pretopila u gusto tkanje još nepoznata, novog svijeta koji zaziva jeku davnih prapjesama i neuništivih prapočela.