Postati čovjekom je umijeće, ne znanost. Kad bi to bila znanost, postojale bi dokazane teorije, nedvosmisleni odgovori, protokoli i priručnici. Sve to ne postoji. Svaki se pojedinac mora sam nositi sa svim željama, nesigurnostima, sumnjama, strahovima i porazima inherentnima našem postojanju kako bi mogao postići ljudskost koja nam omogućava da živimo istinu, stvaramo ljepotu, budemo suosjećajni i pravedni.
Kao varijacije na temu, autor uspješnice Plemstvo duha, Rob Riemen, u ovoj knjizi donosi četiri etide o umijeću postajanja čovjekom. Etidu u kojoj se rat prikazuje kao škola, etidu o nadilaženju gluposti i laži, etidu o hrabrosti i suosjećanju te etidu o oslobođenju od straha putem čovjekove moći stvaranja i prave ljubavi. Četiri etide za bilo koga tko mari za dva velika Sokratova pitanja: „Reci mi, koji je pravi način življenja i što je to dobro društvo?“

* * *

Kako to u životu biva, baš u trenutku kad te shrva težina nesreće ili tragedije koja te snašla, kamo god da pogledaš, u tebe zuri pitanje o smislu tvog života. Ne možeš mu pobjeći. A baš kada pomisliš da ga možeš vidjeti, da znaš što je taj smisao, koje je značenje tvog života, učini ti se predalekim, ne možeš ga dosegnuti – tako misliš. No onda kao da se odnekuda začuje nevidljiv glas koji ti se obraća i govori: „Je li to to? Je li to sve od tvojega života? Mora li tako završiti? Ne? Onda ustaj i hodaj! Promijeni si život!“

* * *

Čovječanstvo se otuđilo od majke prirode i svjesno je uništava, te ga pritom ne sputava nikakav sustav vrijednosti. Čovječanstvo, nekoć kruna Božjeg stvaranja, pretvorilo se u lutajuću, bezdušnu masu opsjednutu demonima. Ostalo je društvo puno dosade i senzacionalizma zbog besmislenosti koju kultivira; društvo puno neznanja zbog bezdušja koje kultivira; i društvo puno konformizma zbog ideologije korisnosti koju kultivira.

Prijevod: Svetlana Grubić Samaržija