Detektiv Finzi odlazi u Sjedinjene Države, jer je njegova tajnica osvojila putovanje za dvoje u nagradnoj igri. Po dolasku u New York svjedoči ubojstvu te se vrlo brzo nađe upleten u aferu FBI-a i njujorške mafije. Mafijaški boss ga pošalje u potragu za svojim nećakom Charliejem, koji igra ključnu ulogu u prijenosu vlasti sa stare generacije bossova na novu. Potraga ga nanese u Los Angeles, gdje upoznaje zanosnu blues pjevačicu Sharon… Senzacionalna serija romana o detektivu Finziju kultnog talijanskog strip autora Maxa Bunkera u Italiji je popularnija čak i od njegove serije stripova o Alanu Fordu. Domaća publika konačno ima priliku upoznati se s briljantnim milanskim privatnim detektivom Riccardom Finzijem, po čijim je slučajevima snimljen igrani film Agenzia Riccardo Finzi... praticamente detective. Finzijeva nonšalancija i spretnost, karakteristične za protagoniste noir krimića, pomiješane su s komičnim cinizmom i zajedljivošću tipičnom za sve Bunkerove likove, a romani iz serije o detektivu Finziju nose i prepoznatljivu burleskno-crnohumornu notu. Luciano Secchi, poznatiji pod pseudonimom Max Bunker, strip scenarist, publicist i novinar, tvorac je svjetski poznatih talijanskih stripova, od kojih je najpopularniji Alan Ford. U mladosti je pisao drame, ali se na veliku sreću svojih čitatelja ipak odlučio za pisanje strip scenarija. Nakon višegodišnje suradnje s izdavačkom kućom Corno, 1983. osniva vlastitu izdavačku kuću Max Bunker Press, u kojoj figurira kao Broj Jedan. Prvi broj stripa Alan Ford izašao je 1970., a u tadašnjoj Jugoslaviji ubrzo je postao najčitaniji strani strip i stekao kultni status. Leksik hrvatskog prijevoda u majstorskoj izvedbi novinara, urednika, pisca, scenarista i prevoditelja Nenada Brixyja ušao je u jezični kod pop-kulture svih postjugoslavenskih zemalja. "Max Bunker jedan je od junaka moje mladosti." – Davor Gobac „Bunkerove priče Broja Jedan, a pogotovo Grunfove rečenice zapanjujuće koincidiraju s mojom stvarnošću.“ – Sara Renar „Bunkerov humor sličan je popularnim pajtonovcima.“ – Dalibor Matanić