U planinskom selu Maran, u živahnoj armenskoj zajednici koju odvajkada prate smijeh i suze, kletve i razna čuda, živjela je i pedesetosmogodišnja udovica i seoska knjižničarka Anatolija Sevojanc. Jednog se dana, misleći da ima neizlječivu bolest, udobno smjestila na jastuke, prekrižila je ruke na prsima, duboko udahnula i zatvorila oči. Bila je uvjerena da će umrijeti, ali dok je čekala da joj duša prhne put nebesa, na vratima joj se iznenada pojavio – ni manje ni više nego – prosac… Ovaj bajkovit, živopisan roman očarava neobičnim sudbinama svojih junaka, žilavih Maranaca, koji su kroz desetljeća plakali i radovali se zajedno, i taman kad su bili svedeni na tek nekolicinu uvelih staraca, jedna im je nesvakidašnja ljubavna priča vratila i radost i mladost. Šarm ovog međunarodnog bestselera razotkriva nam se kroz majstorsko pripovijedanje, kroz vibrantne opise armenskog folklornog blaga, kroz duhovite dijaloge i razarajuću autoričinu maštu kojom je sve obično pretvorila u neobično, a skromne, male ljude učinila epskim junacima. Prevela s ruskog Tatjana Radmilo