Na osnovi Perićevih dosadašnjih romana i pripovijedaka lako je prognozirati da će i u ovom romanu pojmovi poput „krimića” i „trilera” doživjeti određenu „perićevsku” transformaciju prema zahtjevima fabule, te da ih ni u kojem slučaju ne treba uzimati doslovce, a ponajmanje kao forme trivijalnog. Jer kod Traume, koja, kako vidimo, obuhvaća mnogo kompleksniji socijalni raster, možemo to očekivati u potenciranom obliku.

Usto, razvidno je da roman i kroz prizmu psihoterapije i onkraj nje tematizira problematiku nasilja u najširem spektru njegovih pojavnih oblika, što mu svakako daje i dozu aktualnosti dostatnu da se na njegovim stranicama tu i tamo prepoznamo i sami i to ne baš kao najsvjetliji eksponenti onog što filozofi, a Perić to po vokaciji i jest, rado nazivaju životnim svijetom.