Knjiga Williama Klingera i Denisa Kuljiša „Titov tajni imperij", iz poglavlja u poglavlje portretira Tita i kao jednog od najvažnijih gospodara ne samo jugoslavenskih komunističkih pogona nego i KP Italije i KP Francuske, sa svjetskim referencijama davno prije nego što je postao jedan od vođa pokreta nesvrstanih. On nam se, istodobno, pokazuje i kao sposobni politički i vojni vođa i kao beskrupulozni manipulator, te, najposlije, i kao zločinac, ali u svima tim očitovanjima njegova javnog djelovanja, s obzirom na kvalitetu najvećih igrača prošloga stoljeća i na gotovo tragični ratni i poratni kontekst, osjeća se da je pred nama čovjek od formata. Premda ga autori u svojem djelu izričito ne formuliraju, očituje se njihov moralni sud po kojem većina Titova autokratskog, diktatorskog djelovanja ne može proći. Ali ako se on ne mjeri, u prvom redu, tim kriterijem nego se ocijeni po političkim sposobnostima, te prema vještini preživljavanja u ekstremnim povijesnim okolnostima, onda ćemo, kao u ovoj knjizi, dobiti neku vrstu pustolovne biografije gdje su događaji vidljivi, premda ne i uvijek na zadovoljavajući način motivirani, ali je njihov pokretač, na neki način, uvijek u pozadini, katkad čak i odsutan. "Titov tajni imperij pokušaj je, dosad nepoduzet, da se događaji koji su, u svoje doba, ostavili neizbrisiv pečat u političkoj povijesti XX. stoljeća oslobode i personalne čarolije naslovnoga lika i da se demistificiraju odnosi koji sad sve suvislo povezuju, i to tako da se njegova karijera, nasuprot poststaljinističkoj legendi što se bila uobličila, stavi u realnu karijernu perspektivu." - iz predgovora Marka Grčića