"Za suvremenike Josipa Broza Tita - Churchilla, Roosevelta, Staljina, de Gaullea, Hitlera, Mussolinija, Mačeka, Pavelića - već je poprilično jasno kakvo im je mjesto u povjesnici njihovih naroda i svijeta. Međutim, o Titu u njegovoj domovini Hrvatskoj i susjednim zemljama, odnosno u zemljama bivše Jugoslavije, još traje tvrda podvojenost. Možda ga moramo ubrojiti među one rjeđe državnike o kojima povijest nikad nije uspostavila neko prevladavajuće opće mišljenje, o kojima je bilo i bit će kontroverznih interpretacija – poput Temistokla, Gaja Julija Cezara, Robespierrea ili Napoleona? O Titu i njegovoj ulozi u povijesti još će se dugo voditi rasprave. Dijelom je to i zato što su nacionalne povijesti uvijek željne fascinantnih legendi o svojim junacima: mali pastir poveo je svoj narod protiv tlačitelja, postao kralj, osnovao najljepši grad, u kojem je njegov sin sagradio najljepši hram (David i Salomon). Siromašni odrpanac, kod kuće bojažljivi papučar, u beskrajnim polemikama nadmudruje profesionalne mudrace, podučava brojne uglednike i postaje jednim od utemeljitelja europske filozofije (Sokrat). Neuka seoska djevojka čudnim fanatizmom nadahnjuje cijelu naciju i vodi je u velike pobjede (Ivana Orleanska). Opet jedan pastir, ovaj put iz najzabitije goleti, postaje crkveni poglavar i najveći mislilac, pjesnik i državnik svojeg malog naroda (Njegoš). Sin seoskog prote propada u nižoj gimnaziji iz fizike, ali onda fanatičnom upornošću postaje jedan od slavnih svjetskih fizičara i izumitelja (Tesla). Skromni knjiški čovjek, koji cijele dane i godine provodi u skrovitoj tišini po čitaonicama javnih švicarskih biblioteka, odjednom se obznanjuje svijetu kao veliki prevratnik i staje na čelo najburnije revolucije u povijesti čovječanstva (Lenjin)."