Baruch (Benedictus) de Spinoza nizozemski je filozof, uz Descartesa i Leibniza, najznačajniji predstavnik eur. racionalističke filozofije. Zbog svojih kritičkih i racionalnih teza izopćen je iz žid. zajednice i proganjan, ali do kraja života nepotkupljivo zadržava svoju intelektualnu i moralnu neovisnost. U svom Teološko-političkom traktatu Spinoza tumači Bibliju na do tada neuobičajen način zbog čega ga osuđuje i kršćanska zajednica. Tako je u Nizozemskoj, kao i u cijeloj Zapadnoj Europi, došao na glas kao najgrešniji i najopasniji čovjek i otpadnik, “inkarnacija Sotone” i “princ ateist”. Spinoza je u tom djelu stavio pod upitnik spoznajnu vrijednost starozavjetnih proroka, vjeru kao jedini put i način spoznaje Boga, izabranost židovskog naroda u odnosu na ostale, Sveto Pismo kao autentičnu Božju riječ lišenu povijesnog konteksta. Knjiga sadrži uvodnu studiju, predgovor i dvadeset poglavlja. U predgovoru Spinoza objašnjava osnovne elemente svoga djela, skicira zadatak i cilj koji njime želi postići. U prvih 15 poglavlja Spinoza analizira problematiku religije, a u posljednjih pet političku problematiku.