Poznati tekst ruskog pisca i teoretičara književnosti Viktora Šklovskog, Tehnika spisateljskog zanata, prvi put preveden na hrvatski jezik, jedno je od važnijih djela ruskog formalizma i nezaobilazna uputa svakom piscu i onom koji to želi postati. Jednostavnim i izravnim stilom s dozom britkog humora Šklovski se obraća (mladim) piscima, secira zablude o pisanju, stilu i književnim postupcima te daje jasne i dragocjene smjernice kako treba i ne treba pisati, a svakog će literarnog pretendenta pa i čitatelja natjerati da preispita dosad znane pojmove i pristupe književnom tekstu. U Tehnici spisateljskog zanata (izvorno objavljenoj 1927. godine), kao i u svom najpoznatijem djelu Teorija proze, Šklovski smatra da je književnost zbirka stilskih i formalnih sredstava koja čitatelja tjeraju na novi pogled na svijet predstavljanjem starih ideja ili uobičajenih iskustava na nove, neobične načine. Taj koncept očuđenja postao je jedan od njegovih glavnih doprinosa u teoriji književnosti i jedan od temelja suvremene humanističke znanosti. Viktor Šklovski (1893–1984) jedan je od najistaknutijih književnih kritičara i teoretičara 20. stoljeća i jedan od utemeljitelja formalističkog pokreta u književnoj kritici. Njegova temeljna djela uključuju "Umjetnost kao postupak" (1917), "Teorija proze" (1925) i "Tehnika spisateljskog zanata" (1927), klasične studije Tolstoja i Majakovskog te memoare o dobu građanskog rata u Rusiji, "Sentimentalno putovanje, uspomene: 1917– 1922" (1923). Kao teoretičar formalizma, odlučno je odbacivao ideološki pristup književnosti pa je inspirirao skupinu Serapionova braća. Obrađivao je i filmske teme u djelima "Književnost i kinematograf" (1923), "Treća tvornica" (1926), "Ejzenštejn" (1976). Stvorio je pojmove postupak (priëm), očuđenje (ostranenie), konjićev skok (hod konja, u fabuli) i dr. Šklovski je svojim radovima ukidao granicu između znanstvene proze i beletristike.