Umjesto da samo naslijede psihološke i duhovne osobine roditelja, djeca djeluju kao vodiči za roditeljev razvoj. Roditelji nehotice prenose psihološku bol i emocionalnu površnost na svoju djecu. Da bismo se mogli nositi s nastalim ponašanjem, tradicionalne knjige o roditeljstvu nude pregršt pametnih tehnika za kontrolu i brza rješenja za disfunkcionalnost. Međutim, u svjesnom pristupu roditeljstvu koji zagovara autorica, djeca služe kao zrcala roditeljeve zaboravljene slike o sebi. Oni koji su voljni pogledati u zrcalo imaju priliku uspostaviti odnos s vlastitim unutarnjim stanjem potpunosti. Jednom kada pronađu put natrag u svoju srž, roditelji se udružuju sa svojom djecom, odmiču od tra-dicionalnog pristupa u kojem roditelji „znaju sve” te tako razvijaju recipročni odnos s djecom. Stupovi roditeljskog ega počinju se urušavati kad roditelji shvate da ih njihova djeca mogu uvesti u stanje prisutnosti.