Svijet u zrnu pijeska raskošan je roman o mladoj ženi Nori koja krajem 19. stoljeća odlazi iz doma i stiže u grad odvojen od ostatka svijeta. Stanovnici grada su rukotvorci, a svatko od njih bavi se onim što voli. U naizgled idealnom okružju Nora pokušava naći svoj put, a pritom se lomi između dvaju svjetonazora u kojima se reflektiraju temeljna razmišljanja Istoka i Zapada: je li ispravan put objektivizam ili subjektivizam? Treba li se povoditi razumom ili emocijama? Slijedeći naputak rukotvoraca da se bavi onime čime se želi baviti, kao što to čine i oni, Nora odlučuje biti pripovjedačica. Iz njene odluke proizlazi jedno od glavnih pitanja kojima se roman bavi: koliko priče koje pričamo utječu na naš život i život drugih? Kako nas priče koje slušamo odrastajući oblikuju i kakvi postajemo slušajući što bismo trebali, a što ne?