U pretkršćansko vrijeme u jednome primorskom gradiću gradski se patricij Elijab pobunio protiv moćnog maga Kodolahara, graditelja bludilišta, izvora njegove moći. Iako smještena u daleku prošlost, Araličina priča ne bi bila tako rječita da je autor nije obogatio aktualnim primislima. Svlačeći povijesne odore, Araličini se junaci razotkrivaju kao naši suvremenici, a bludilište se nudi kao metafora razvikanih suvremenih carstava. U ovoj bi se priči mogao prepoznati svatko, tj. gotovo svaki političar. Svetišni blud mračna je alegorija politike općenito.