"Sveci i učenjaci", roman svjetski uglednog teoretičara, organiziran je poput intelektualne igre. U njemu Terry Eagleton na vrlo originalan način govori o povijesnim zbivanjima u prvim desetljećima 20. stoljeća, u prvome redu u revolucionarnoj Irskoj, i to kroz “koprenu” romana, uspijevajući postići da sva istaknutost fakcijskih slojeva naracije ni najmanje ne umanjuje uživanje u lijepoj književnosti, već da mu, naprotiv, pridonosi. Eagleton to, među ostalim, postiže supostavljanjem stvarnih povijesnih i fikcionalnih ličnosti. Tako su s jedne strane James Connolly, irski republikanac kojeg su Englezi pogubili 1916. i koji je ovdje, takoreći, izvučen iz povijesnog toka, zatim filozof Ludwig Wittgenstein, koji je u romanu upravo napustio Cambridge, te Nikolaj Bahtin, brat slavnoga ruskog teoretičara književnosti Mihaila. S druge je pak strane npr. Leopold Bloom – intertekstualna intervencija posuđena iz Joyceova "Uliksa". Svi se ti likovi silom prilika nađu u kolibi negdje na zapadnoj obali Irske i započinju svoju kompleksnu, intelektualno izazovnu, živopisno iznesenu razmjenu ideja...