Biti roditelj čini se da i nije nešto teško, no biti dobar roditelj, svakako se ne može lako postati jer to iziskuje mnogo darivanja, slušanja, razumijevanja... Autor je svjestan toga pa želi s većim brojem roditelja podijeliti preventivni don Boscov sustav odgoja koji je on primjenjivao u radu s mladićima. Bruno Ferrero se nije previše zadržavao na relaciji odgajatelj-odgajanik, nego je savjete proširio na relaciju roditelji-djeca, s naglaskom na dječjem doživljavanju roditelja, obiteljskom ozračju, negativnim posljedicama što za djecu ima prisilni sustav odgoja. Don Boscov preventivni odgoj utemeljen je u ljubavi i pomoći će mnogim roditeljima, osobito onima koji su otvoreni za savjete, a to su najčešće roditelji svjesni svoje nedoraslosti ulozi koju im je Premudri povjerio, pronaći pravi put do svoje djece, kako bi ih djeca voljela, vjerovala im i izgradila svoj život na stijeni što je prema autoru "međusobna življena ljubav roditelja". Kroz 43 teme što ih autor obrađuje u obliku jednostavnih prijedloga bez imalo moraliziranja, isprepleću se don Boscove rečenice, zatim paralela s današnjom situacijom, doduše u Italiji, ali koja ni u Hrvatskoj nije bitno drugačija, da bi na kraju autor svaku temu sažeo u jednu poruku koju bi roditelji svakako trebali, ako ne usvojiti ono barem pročitati. Neke su od tih: Pronaći ćemo svakodnevno trenutke predaha, da bismo kao otac i majka, gledajući se u oči, odgovorili na pitanje: "Što doista želimo svojoj djeci? "Večeras ću svoju pozornost posvetiti onome što će mi djeca pripovjediti. Pokušat ćemo odgovoriti na pitanje: Što bismo radili večeras kad bi nam se pokvario televizor? Knjiga kod čitatelja budi osjećaj za sitnice preko kojih često prelazimo ignorirajući ih, a od njih se zapravo sastoji sav život.