Slon (1957) zbirka je britkih, lucidnih kratkih priča napisanih u duhu poetike apsurda poljskog klasika Sławomira Mrożeka, u kojoj je na parodijski način prikazan život pod komunističkim režimom. Tako primjerice u naslovnoj priči zoološki vrt štedi novac nabavljajući gumenog slona; u jednoj od njih obitelj bogatog odvjetnika drži “pripitomljenog naprednjaka” kao kućnog ljubimca; labud je otpušten iz gradskog parka zbog pijanstva u javnosti; lokalni pak moćnici ispituju djecu o političkim namjerama snjegovića što su ga napravila…

Inteligentnom, doziranom satirom Mrożek savršeno razotkriva grijehe socijalističke birokracije i kori je na vjerojatno najučinkovitiji način – ismijavanjem i podrugivanjem. Politički nekorektnim, ali uvijek profinjenim humorom te izrazito poetičnom ironijom i groteskom on u čitatelju budi iskren smijeh u kojem pulsira životna snaga slobode. Spajajući bez okolišanja apsurd, fantastiku i anarhičnost, ove su kratke priče klinička dijagnoza ljudske gluposti i kao takve efikasan protuotrov za dogmatizam, drska terapija za boleštine suvremenog svijeta.

“Mrożek je humorist koji govori vrlo ozbiljno, satiričar koji ismijava svijet s namjerom da ga poboljša, on je nadrealist koji se suočava sa stvarnošću deformirajući je tako da uočimo njezinu pravu prirodu, on je čovjek apsurda koji ističe proturječja da izazove razum” (Marcel Reich-Ranicki).

Prijevod: Mladen Martić