Zvuk je više od “standardnog” osjeta, jer nas uz ostalo čini svjesnima perspektive vremena i prostora, prenoseći podatke o brojnim odnosima koji zahvaćaju u kompleksnost ljudske egzistencije. Današnje doba ima “moć” izdvojenog slušanja, dok se s pomoću slušalica i prijenosnog medija distanciramo iz mnoštva, a javni prostor privatiziramo, onemogućavajući izravni kontakt s “ušima grada”. S druge strane svjedočimo opstanku “klasičnih” metoda emitiranja koje pridonose krhkom osjećaju zajedništva. U izložbenom prostoru zvuk često nije moguće mimoići; međusobnim preklapanjem njegovih izvora nastaje kakofonija, možda čak i buka kao oblik nove socijalnosti. Podvrgnuti smo postupcima zvučne kompresije, adaptiramo se zavisno od novih tehnologija, često ne razmišljajući o podražajima koje zvuk izaziva kod voljnih (i slučajnih) slušatelja.

Knjiga Eveline Turković Slika od zvuka – Zvuk u vizualnoj umjetnosti u velikoj je mjeri posvećena zvuku kao izražajnom sredstvu i fenomenu proizišlom iz konteksta suvremene vizualne umjetnosti. No osim audioradova stvorenih specifično za radijski program i emitiranih u ciklusu emisija Slika od zvuka na Trećem programu Hrvatskoga radija, autorica ovom knjigom zahvaća širi kontekst obilježen zvučnim valovima. Riječ je o specifičnim događajima koje – kao subjekti koji slušaju – iskustveno dijelimo u zajedničkom vremenu, aktivirajući osobne osjetilne resurse..