Silvijeva i Elina pisma 1897. – 1908. U ovoj knjizi Daniel Miščin na intelektualno uzbudljiv način pristupa Kranjčevićevoj korespondenciji, točnije, pjesnikovu dopisivanju sa suprugom Elom. Riječ je o velikom korpusu koji obuhvaća 567 pisama pisanih u različitim prigodama i u različitim okolnostima. U našoj znanosti o književnosti teško se sjetiti primjera da je korespondencija nekoga pisca našla tako pomna čitača i interpreta. Velika Miščinova studija, uz epistole Silvija i Ele, pokazala jestvarne domašaje susretničkog mišljenja – stoljetna je udaljenost premoštena, a Kranjčević ne egzistira kao okamenjeni klasik i strano nam biće. Janko Polić Kamov napisao je u povodu Kranjčevićeve smrti: »Pjesnik koji nam je bio bliži od najbližih, intimniji no što smo mi sami sa sobom, umrije, a da ne saznasmo kako hoda, puši, jede… Pa ne znamo ni što je pušio, ni da li je uopće pušio. Tko će nam to reći? Osjećamo toliku potrebu znati mu svaki kret, naviku, manu…« Kamovljeva pitanja, puna radoznale prisnosti i topline, u ovoj su knjizi dobrim dijelom dobila odgovore. PRIREDIO Daniel Miščin PREDGOVOR Krešimir Nemec UVODNA STUDIJA Daniel Miščin