Sir Gawain i Zeleni vitez , najzagonetnije, najčudesnije djelo engleske književnosti, potječe iz doba posljednjeg blistavog rascvata viteške kulture. Vrijeme nastanka spjeva preklapa se s vremenom vladavine Edwarda II. (1327. – 1377.), kadase stalni sukobi s Francuzima i Škotima smjenjuju s blistavim svečanostima, zabavama i turnirima, što njegov dvor čini jednim od najsjajnijih u onodobnoj Europi, sve dok neprestani rat (Stogodišnji rat s Francuzima) nije do kraja iscrpio kraljeve financije i zemlju. Evocira se slavna legendarna viteškopjesnička prošlost, zlatni vijek viteštva vezan za dvor kralja Arthura i vitezove Okruglog stola, kojima pripada i Gawain kao najglasovitiji i najsjajniji među njima. Tmurno ozračje vremena traži utjehu ublistavoj slici viteštva nadahnjujući se romantiziranom prošlošću, temtikom koja u zagubljenom podzemnom sloju vodi sve do drevne keltske predaje pa i dalje, do mitova, rituala pretpovijesnih ljudi i vremena. Sir Gawain i Zeleni vitez pisan je dijalektom sjeverozapadnog dijela središnje Engleske, s mnogo leksika skandinavskog podrijetla, onomatopejskog postanja, što daje posebnu zvučnost stihovima pisanim gipkim aliterativnim metrom zasnovanome na četiri naglašena sloga u stihu, od kojih tri jesu aliteracije. Svaka se strofa sastoji od 12 do 14 stihova, a završava kratkim svosložnim stihom zvanim bob, kao spojnicom na koju se nadovezuje strofa wheel od četiri kratka stiha s bobom vezana rimom po shemi a(bob)baba(wheel). Oni su završetak svake strofe i služe im kao svojevrstan refren i sažetak. Sir Gawain i Zeleni vitez prvi se put pojavljuje u hrvatskome prijevodu. s engleskoga preveo i pogovorom popratio Luko Paljetak