Zbirka novih i izabranih pjesama Đorđa Matića „Šifrirano, biografija“ pregnantan je kompendij autorovih putovanja i duhovnih odiseja, koje su obilježile i izgradile njegovu osobnost i jezik, od najranijih lutanja sve do možda i konačnog povratka. Matićev pjesnički diskurz obiluje književnim i kulturnim citatima, aluzijama i asocijacijama. Duhovna biografija njegova protagonista nosi pečat kraja osamdesetih, ona je u bitnom smislu postmodernistička. On se referira na tekstove, glazbu, slike i artefakte autora poput V. Pope, A. Sidrana, A. Dedića, Ph. Larkina, Parafa, S. Zeca, D. Gojkovića J. Kerouaca, W. Burroughsa, J. Pollocka, G. Ungarettija, J. Brodskog, R. Burnsa, B. Okudžave, S. Jesenjina, M. Formana, D. Mlinareca te ističe da pripada generaciji koja je „tražila kvorum u Quorumu”. Najposlije krležijanskim stilom ispisuje i Krleži posvećuje poematičan tekst „Vučitelu”.