Ova knjiga je zbirka kratkih priča s uvijek novim likovima koje je spisateljica preuzela iz usmene narodne predaje ili je u njima oživjela stare rukotvorine koje su ljudima služile u svakodnevnom životu i ukrašavale im dom. Naslov cijeloj zbirci spisateljica je dala prema jednoj od priča koja je vezana uz njezin zavičaj, Zagreb i šestine, stoga se mora vjerovati da joj je to i najdraža priča. Ovom knjigom spisateljica je nastojala sačuvati od zaborava stare zanate u kojima su proizvođeni: kožni opanci, glineni vrčevi i lonci, kožusi, licitarska srca, slasna peciva, ukrasne čipke i domaće tkanje. Neke priče su praktično zapisane legende o neobičnim bićima kao što su: vodenjaci, vile, peteročići, moguti, priča o morskoj medvjedici, sovi ušari, sestrama Dubravki i Jadranki, nijemom pčelaru, hajducima itd.