Dnevnik „Samomu sebi", ovo jedinstveno djelo, Marko Aurelije nije mislio objaviti nikad. Pred nama se otkriva svijet usamljenog vladara koji na okolinu, ljude, život i smrt promatra iz visina vladarske pozicije, na način koji iznenađuje svojom neusiljenom i uzvišenom čistoćom, svojom jednostavnošću i skromnošću, svojom iskrenošću prema Bogu i prema samomu sebi. Marko Aurelije nije čovjek koji se samotnu sebi želi prikazati drukčijim nego što jest. Njegova pitanja i njegovi odgovori otkrivaju suštinu smrtnosti čovjeka i besmrtnost Prirode, odnosno Boga. Ono što je Vladar pokušao kazati „samomu sebi", nije bilo namijenjeno za javnost. Ovaj spis, upravo stoga što nikada nije trebao biti obijelodanjen, zavrijeduje našu pozornost; zbog toga što su ove meditacije „samomu sebi" toliko intimne, stranice ove knjige dužni smo listati s poštovanjem.