U hrvatskoj književnoj enciklopedistici ovo je treći rječnik nekoga pisca. Primjenom metodologije uvedene u izradbi prvoga i drugoga rječnika ukupnoga pjesničkoga djela nekoga pisca, Cesarićeva rječnika i Mažuranićeva rječnika, sastavljena je duologija Rječnici Kranjčevićevih pjesama – Bugarkinje i Trzaji. Zašto Silvije Strahimir Kranjčević i zašto Bugarkinje? Osim što je bio najvažniji pjesnik hrvatskoga realizma, Kranjčević je ostavio neraskidivu sponu koja povezuje romantičarska ilirska budnička pjesnička nastojanja s povijesno pregnantno ciničnim i melankoličnim nacionalnim modernizmom Antuna Gustava Matoša. U tome je svjetlu Kranjčević pjesnik kontinuiteta hrvatskoga domoljubnoga stiha koji je, kad se pogleda cjelina njegova djela, imao snage otisnuti se od pukoga deklarativnoga domoljublja povišena tonusa do univerzalnosti i kozmičke svijesti s istim žarom. Shematski bi se njegov ukupan opus mogao smjestiti unutar tematskoga trokuta s tri vršne točke: Čovjek – Bog – Domovina. Već u Bugarkinjama objavljenim u Senju 1885. autor daje naslutiti sjeme misli što će se vinuti od pojedinca, koji stoji skamenjen s punim poštovanjem pred narodnom tradicijom i nizom predaka, do svemira i Boga. Već se u Bugarkinjama nagovješćuje kretanje od fizičkoga i zemaljskoga do metafizičkoga i duhovnoga što će svoj vrhunac doživjeti tek u zrelijim djelima prepunim biblijske alegorike. Rječnik Bugarkinja sadržava 2982 natuknice i važan je doprinos sastavljanju cjelokupna korpusa svih Kranjčevićevih pjesničkih djela i Kranjčevićeva rječnika.