Zbirka pjesama “Ranije” svojevrsna je sažeta autobiografija svog autora Damira Radića, svedena na bitne slike, trenutke, stanja, odnose pjesnikova života, što u izravnom, što u neizravnom smislu. Knjiga se sastoji od pet dijelova, od kojih prvi, nazvan Povijest, i posljednji nazvan Sadašnjost sadrže samo po jednu pjesmu, a središte zbirke čine ciklusi Obitelj, Ljubav i Ponovo ljubav. Obitelj dominantno tematizira pjesnikovo djetinjstvo i odrastanje, dok se Ljubav i Ponovo ljubav bave autentičnim ljubavnim odnosima koje je autor, posve izjednačen s tzv. pjesničkim subjektom, proživio tokom proteklih dvadesetak godina. Prvi od ta dva ciklusa, za koji su pjesme pisane pretežno krajem devedesetih godina, posvećen je jednoj autorovoj ljubavi, a drugi, za koji su pjesnički radovi pisani tokom prošle i ove godine, onoj drugoj, donedavno aktualnoj. U oba ciklusa sastavci su većinom svojevrsni dokumentarni, gotovo dnevnički zapisi kojima autor opisuje prirodu svog odnosa s voljenim osobama, vlastite i tuđe osjećaje i stanja, atmosfere koje su ih pratile. Prvi ciklus zamjetno je vezan uz različite prostore sukladno zajedničkim putovanjima pjesnika i njegove družice, pa se može reći i da predstavlja neku vrstu putopisa, dok je drugi uvjetno rečeno statičniji, no emocionalno ništa manje intenzivan. U oba ciklusa autor se bavi stanjima tuge i radosti, najčešće prisutnima u ljubavnim odnosima, sustavno natapajući pjesme melankolijom i egzistencijalnom tjeskobom kao dominirajućim aspektima vlastita doživljaja svijeta i življenja. Iako je prvi ljubavni odnos trajao dugo, više od dvadeset godina, a drugi tek nekoliko mjeseci, pjesnik ih tretira ravnopravno želeći sugerirati kako vrijeme trajanja ljubavi nije bitno povezano s njezinim intenzitetom i ne određuje njezinu vrijednost. Okvirni dijelovi knjige, Povijest i Sadašnjost, izmješteni su iz izravno autobiografskog polja – prvi ilustrira autorovu trajnu umjetničku fascinaciju poezijom ‘udaljenih paralela i meridijana’, a drugi metaforički progovara o jednoj od mogućih priroda ljubavi, dajući istaknuto mjesto atmosferi ambijenata u kojima se zbiva radnja. Damir Radić (Zagreb, 1966.), književnik, sineast, filmski i književni kritičar. Autor tri pjesničke zbirke (Lov na risove, 1999.; Jagode i čokolada, 2002.; Pokopana tajna, 2010.), jednog romana (Lijepi i prokleti, 2007.) te knjige filmskih kritika i eseja (Milenijsko kino – film na početku 21. stoljeća, 2017.), kao i online pjesničkog izdanja (Meko kao snijeg i toplo iznutra – najljepši hitovi i rariteti, 2006., https://elektronickeknjige.com/knjiga/radic-damir/meko-kao-snijeg-i-toploiznutra/). Također autor četrdesetak filmova, od kojih su najpoznatiji kratkometražni Izgubljena u čekanju (2011.) i Ništa se ne može vratiti (2017.), srednjemetražni Mima i Marta – aktivistički ljubavni film (2012., suautorstvo sa Sanjom Ribičić) te dugometražni Posljednji dani ljeta (2018.). Dobitnik Nagrade Kvirinovih pjesničkih susreta, Nagrade “Vladimir Vuković” za filmsku kritiku i nagrade “Veliki Brcko” međunarodnog festivala nijemog filma “Pssst!”.