Knjiga Puškin u karanteni – kronika samoizolacije 1830. godine ruskoga autora Mihaila Vizelja jedinstven je spoj znanstveno-književne i publicističke analize koja daje zanimljiv uvid u stvaralaštvo jednog od najvažnijih ruskih pisaca, i to iz potpuno novog kuta: kroz Puškinova pisma koja je pisao različitim primateljima (od Natalije Gončarove do kolega-pisaca, književnih kritičara ili urednika) tijekom tzv. Boldinske jeseni (u tom razdoblju uspio je završiti nekolicinu svojih najvažnijih književnih djela – od Evgenija Onjegina i Malih tragedija do Bjelkinovih pripovijesti i niza pjesama). (…) Riječ je o tekstu koji se na konkretnom i specifičnom primjeru autobiografskih tekstova A. S. Puškina bavi širokim i kompleksnim pitanjem odnosa književnosti i stvarnosti, tj. književnosti i izvanknjiževne zbilje, pri čemu M. Vizelj iščitava Boldinsku jesen Puškina, koju je ovaj proveo u karanteni zbog epidemije kolere, u analogiji s nedavnim stanjem globalne pandemije. Knjiga, drugim riječima, pomnim čitanjem Puškinovih pisama daje odgovore i na neke suvremena pitanja: što činiti u trenucima globalne krize; kako na stvaralaštvo utječe prisilna izolacija; kako se nositi s izoliranošću i informacijskim vakuumom i tomu slično. Iz recenzije Danijela Lugarić Vukas