Nakon sloma jugoslavenskoga, komunističkoga, fašistoidnog „antifašizma” i rušenja Berlinskog zida, u ozračju demokratskih promjena na europskom kontinentu počelo se u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini glasnije govoriti o prikrivenim masovnim gubilištima i zatajenim grobištima Hrvata.

Kako branitelji komunističkog terora i danas glasno šute i strogo čuvaju tajnu prikrivenih grobi¬šta, progovorila je Parlamentarna skupština Vijeća Europe i donijela deklaracije o nužnosti osude zloči¬na totalitarnih komunističkih režima te Rezoluciju o očuvanju sjećanja na žrtve poratnog komunističkog razdoblja u Sloveniji. S obzirom na to da do danas mnoga grobišta nisu otkrivena ni dostupna, postavlja se pitanje odgovornosti Republike Hrvatske i Republike Slovenije kao članica Europske unije koje se nisu na obvezujući način odazvale zahtjevima europskih rezolucija o žrtvama totalitarnoga komunističkog režima.

Bez obzira na to što još uvijek u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini gorljivi zaštitnici komunističkih pokolja ustrajno pokušavaju zataškati i relativizirati istinu o prikrivenim grobištima, na koncu su ipak prevladale znanost i savjest pojedinaca koji su svojim svjedočanstvima i iskazima pomogli u razotkrivanju stravičnih zločina. Čuvari smrti svojim ideologiziranim metodama manipulacije svako propitkivanje i upozoravanje na strahote komunističkog terora, unatoč znanstvenim i povijesnim činjenicama i materijalnim dokazima, nazivaju – povijesnim revizionizmom.

Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji prva je knjiga u nizu djela koja će oduzeti svaku osnovu svi¬ma koji osporavaju, prikrivaju, ideološki podržavaju, niječu i relativiziraju jugoslavenske komunističke zlo¬čine, a njihovim će potomcima ostaviti velik moralni izazov.

Objavljivanje ovoga vrijednog djela potaknut će povjesničare da nastave znanstveno proučavati i otkrivati skrivene istine o komunističkim zločinima i pokolju zarobljenika bez suđenja. - Iz predgovora dr. sc. Ante Žužula

Teško je ugušiti sjećanje, a jedini totalitarni sustav koji je to ozbiljno pokušao bio je ujedno najambiciozniji i najkrvaviji: marksizam-lenjinizam. Kad vlast uspije terorom spriječiti svaku raspravu, ona se zavarava da je uspjela potisnuti i pojedinačna sjećanja, kojima je pak najmanja mogućnost dovoljna da oblikuju kolektivnu svijest.

Na osobnoj razini, netko može prešutjeti istinu zbog diskrecije, dobrog odgoja, pa čak i obzira prema drugome. Ali prešutjeti istinu kad se ona tiče prošlosti jednog naroda i države nešto je sasvim drugo. U ovom slučaju istina se tiče i hrvatskog naroda i hrvatske države. Ako su neki od ubijenih prije počinili zločine što zaslužuju kaznu, njima se nije sudilo zbog tih zločina, ili im je presudio prijeki sud ili posve nepravedan politički sud. Drugi su bili tek nevini Hrvati čija su mišljenja, podrijetlo ili veze protumačeni kao opasnost za novouspostavljeni totalitarni poredak. - Iz pogovora dr. sc. Robina Harrisa