Knjiga se sastoji od četiri cjeline koje predstavljaju teme unutar hrvatskog latiniteta u periodu od 17. do 19. stoljeća uz kratak pregled cjelokupnog hrvatskog latiniteta u prilogu. Teme su predstavljene žanrovski, a osim osnovnih karakteristika svakog žanra, dane su i osnovne informacije o glavnim predstavnicima svakog žanra kao i njihovim djelima.

Na kraju knjige nalazi se popis literature koji sadržava temeljne bibliografske jedinice od kojih svaki proučavatelj hrvatskog latiniteta može krenuti u daljnje istraživanje. Knjiga predstavlja izniman doprinos predstavljanju hrvatskoga latiniteta široj javnosti. Naime, hrvatska pisana baština nastala na latinskom jeziku iznimno je opsežan i relevantan dio ukupne hrvatske pisane kulture, a svrha je ove knjige modernim i obaviještenim pristupom dati pregled stvaralaštva hrvatskih latinista koji, prema dobrom običaju struke klasične filologije i iz nje izrasle neolatinistike i sukladno uzusima u svjetskoj neolatinistici, u preglede latiniteta uključuje tekstove koji pripadaju latinskoj književnosti u užem i u širem smislu.

Iako je tema knjige razdoblje 17., 18. i 19. stoljeća, autorica dužnu pozornost posvećuje i prethodnim stoljećima kako bi dala odgovarajući kontekst razvoju hrvatskog latinizma u kasnijem vremenu, a zatim, združujući kronološki kriterij i žanrovsku klasifikaciju, kao pojedinačne teme obrađuje hrvatsku latinističku historiografiju, znanstvenu literaturu, poeziju (epiku, elegiju, epigram, liriku i poeziju koja sadrži formalne eksperimente), kao i onodobna pitanja jezika i međusobnog odnosa latinskog i hrvatskog jezika.

Poglavlja koja se nakon uvoda bave spomenutim žanrovima koncipirana su tako da, osim što prikazuju specifičnosti u razvoju pojedinih žanrova te glavne predstavnike i njihove naslove, donose i odabrane ulomke iz njihovih djela u latinskom izvorniku i u prijevodu, čineći na taj način ovaj pregled i malom antologijom hrvatskog latiniteta 17. – 19. stoljeća.