Stjepan Hranjec hrvatsku dječju književnost promatra u njenoj sveukupnosti (časopisi, književne vrste, žanrovi), prati je na povijesnom putu istražujući njena poetička i estetska obilježja i dovodeći je u kontekst hrvatske književnosti. Ono što je najbitnije, ističe autor, hrvatska je dječja književnost izborila svoj status književne umjetnosti. Da bi upravo to dokazao, Hranjec pomno iščitava, proučava, komparira i vrjednuje preko stotinu književnih djela (bez pjesničkih naslova), uvažava brojnu relevantnuliteraturu, što je razvidno u navođenju preko 440 bilježaka.