Pravo na jezik podrazumijeva pravo svake i uže i šire društvene zajednice na to da svoj komunikacijski sustav oblikuje u skladu sa svojim potrebama, da ga naziva imenom koje mu je nadjenula, bez obzira na sličnosti i/ili razlike u usporedbi s bilo kojim drugim jezičnim sustavom, da njime oblikuje i prenosi vlastiti identitet i vlastite posebnosti te da vlastite jezične sustave mijenja, usklađuje i preoblikuju u skladu s vlastitim komunikacijskim potrebama. – prof. dr. sc. Marko Alerić

Sveučilišna monografija Pravo na jezik prof. dr. sc. Marka Alerića objedinjuje temeljna prava svakoga ljudskog bića – pravo na usvajanje materinskoga govora (na imanentnu gramatiku) te pravo na ovladavanje materinskim jezikom (normativnom gramatikom). Navodeći sličnosti i razlike između hrvatskih mjesnih govora i hrvatskoga standardnog jezika, ova monografija pomaže u prihvaćanju i mjesnih govora i hrvatskoga standardnog jezika, kao i u razumijevanju hrvatskoga jezika kao cjeline koju čine svi hrvatski govori, dijalekti, narječja i standardni jezik.

Ova će monografija pomoći širokom krugu govornika hrvatskoga jezika, a prije svega onima koji su povezani s formalnim ovladavanjem hrvatskim standardnim jezikom: učiteljima i nastavnicima Hrvatskog jezika, učenicima, roditeljima, zapravo svima koji žele bolje ovladati jezikom šire društvene zajednice. Također, ova će sveučilišna monografija značajno smanjiti razinu »straha od jezika« i »straha od poučavanja«.

Pravo na jezik izvrstan je poticaj za učenje hrvatskoga standardnog jezika koji autor ostvaruje obrazloženom i znanstveno utemeljenom idejom da je pravo na jezik pravo svakoga pojedinca, ujedno i člana šire društvene zajednice, a ne nametnuta obveza koja prisiljava i obvezuje.

Recenzije
U sveučilišnoj monografiji Pravo na jezik jasno je pozicionirano i znanstveno utemeljeno učenje standardnoga hrvatskog jezika. Sveobuhvatnost znanstvenih spoznaja predstavlja originalan model razumijevanja hrvatskoga jezika kao cjeline koju čine svi hrvatski mjesni govori, dijalekti, narječja i standardni jezik. Djelo je znanstveno relevantno i predstavlja izvrstan poticaj za učenje standardnoga jezika koji autor ostvaruje upravo obrazloženom i znanstveno utemeljenom idejom da je pravo na jezik pravo svakoga pojedinca, ujedno i člana šire društvene zajednice, a ne nametnuta obveza koja prisiljava i obvezuje na način da stvara odbojnost i prisilu. – doc. dr. sc. Martina Kolar Billege

Relevantnost obrađene teme krije se u brojnim jezičnim činjenicama, a koje su važne ne samo za krotističku znanost već i za svekoliku jezičnu/društvenu zajednicu. Osim toga, rasvjetljava i ukazuje na brojna odstupanja od standardnojezičnih normi koja se javljaju prirodno, osobito u govorenoj, ali i pisanoj strandardnojezičnoj komunikaciji. – izv. prof. dr. sc. Slavica Vrsaljko

Neizostavna su autorova upozoravanja na različita odstupanja od standardnojezične norme, ali u ozračju savjetovanja, da bi se razvijao pozitivan odnos prema svim jezičnim djelatnostima na hrvatskome standardnom jeziku. Zamjetno je autorovo upućivanje na promišljanje o mnogim jezičnim sastavnicama na gotovo svim jezičnim razinama (fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, semantičkoj, sintaktičkoj, leksikološkoj), uvijek na osnovi uspoređivanja, objašnjavanja (što je što) i tumačenja (zašto je tomu tako). Tomu treba dodati dijelove u kojima se autor izrijekom bavi poučavanjem i učenjem standardnoga jezika u odgojno-obrazovnome sustavu, osobito u nastavi Hrvatskoga jezika. – prof. dr. sc. Karol Visinko

Sveučilišna monografija Pravo na jezik pisana za vrlo široku čitateljsku publiku, ponajprije stručnu, točnije studente, učitelje i nastavnike, kroatiste i filologe uopće, ali ništa manje i sve one koji se zanimaju za teme o hrvatskom jeziku i standardu. Složena se pitanja u tekstu objašnjavaju stručno, ali i vrlo razumljivo, čemu svakako pridonosi i to što tekst nije suviše opterećen metajezikom struke. – doc. dr. sc. Ana Ćavar