Brozovićev sintetički nacrt povijesti hrvatskoga književnog jezika pokazuje posve jasno koliko je mnogoslojan pristup jezičnoj pojavi potreban da bi se mogla razumjeti i valjano prikazivati povijest svih jezika, uključujući i one kojih je položaj među jezicima svijeta manje tipičan. Među takve svakako ide i hrvatski.
Odatle mnoge teškoće. Nije razvijen pojmovni aparat koji omogućuje da se jasno razlikuje sve što pri tome valja razlikovati. Tamo gdje se najviše razvijala lingvistika, jezične su pojaveuglavnom bile jednostavnije, pa se zanemarilo razraditi jezikoslovno pojmovlje tako da se uzmogne razumjeti položaj i razabrati tijek povijesti jezika kakav je hrvatski.
Iz recenzije, Radoslav Katičić