Ovaj zapis nije opis rata u Vukovaru, tek marginalno i djelomice, ali čuva onaj antipod nasilju u deskripciji mirnodopskog života: čuva dobrotu boja i mirisa koja je iščeznula s granatama, mirnoću ljetnih popodneva na Dunavu ili prvi zagrljaj na pragu djevojaštva. Kad se jednoga zreloga dana pogledala u zrcalo, autorica je ugledala najljepše lice svoje: djevojčice koja stoji na pragu života i velikim očima upija sve što hrli u ovaj zapis. Zato mu nije mogla odoljeti. A ovoj knjizi zapisa i sjećanja teško će odoljeti i čitatelj. Lijepa, topla i ljudska, priča je to o vremenu kojeg više nema, emotivan podsjetnik generacijama koje su odrastale 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina na duge dane ljetnih praznika ispunjene igrom na ulicama, na spora nedjeljna poslijepodneva, na zaigran put do škole, skrivena pogledavanja i prve poljupce… Mlađim čitateljima dragocjen uvid u prošlost Grada koji je iznjedrio nov život, novu mladost i nove ljubavi iz krhotina rata.